Kad nam je broj knjiga prešao kapacitet jedne police, odlučili smo urediti kućnu zbirku kao funkcionalan sustav, a ne kao dekor. Cilj je bio da svi u kući brzo pronađu što traže i da se nova izdanja lako uklapaju. Vodili smo se time da fizičke knjige, e-knjige i audioknjige čine jednu cjelinu navika, pa i organizacija mora to pratiti.

Prvo smo napravili kratku inventuru i podijelili naslove u tri grupe: često korišteno, povremeno korišteno i arhiva. To nam je odmah pokazalo koliko prostora treba ostati prazno za buduće kupnje i posudbe. Usput smo izdvojili naslove za darivanje ili razmjenu, bez pritiska da se išta mora baciti.

Zatim smo mapirali prostor i odlučili gdje ide koji tip građe: dnevni boravak za često čitano, radni kutak za referentne knjige, a dječji dio na nižim policama. Visine polica smo prilagodili formatima, tako da klasici i tvrdi uvez ne stvaraju prenatrpanost. Ostavili smo jednu “meku zonu” s košarom za trenutno čitanje, kako se stolovi ne bi pretvarali u hrpe.

Kad smo krenuli na razvrstavanje, odabrali smo kombinirani princip: žanr pa autor, uz jedan izuzetak. Za mlade čitatelje i dječje knjige nismo išli strogo po autoru, nego po temi i dobi jer se tako brže bira. U praksi se pokazalo da su slikovnice najpreglednije kad su okrenute koricama prema van na jednoj niskoj polici.

Za vodič kroz žanrove napravili smo jasne cjeline: kriminalistički, fantastika, ljubavni, publicistika, biografije i klasici svjetske književnosti. Unutar svake cjeline složili smo autore abecedno, a serijale držali na okupu bez obzira na slovo. Time smo izbjegli situaciju da se nastavci “razlete” po polici i otežaju praćenje redoslijeda čitanja.

Posebno smo tretirali početničke preporuke: napravili smo malu policu “kreni odavde” s pristupačnim naslovima i kraćim knjigama. To se pokazalo korisnim kad netko želi ponovno ući u rutinu čitanja ili traži sigurnu preporuku za poklon. Uz to smo stavili i nekoliko naslova iz različitih žanrova kako bi izbor bio brz, ali raznolik.

E-knjige i čitače nismo ignorirali, nego smo ih uključili u sustav preko jedne zajedničke liste. U njoj smo dogovorili oznake: kupljeno, posuđeno, u tijeku i želim pročitati, kako se ne bi kupovalo duplo u papiru i digitalno. Čitač i punjač dobili su stalno mjesto u ladici uz “meku zonu” kako bi bili jednako dostupni kao i papirnate knjige.

Za audioknjige smo postavili jednostavno pravilo: sve što slušamo ide na istu listu kao i ostalo, s napomenom formata. To nam pomaže kad se odlučuje između slušanja i čitanja, primjerice za duže klasike ili naslove koje netko želi ponoviti. Kao prednost smo primijetili i to da se lakše dijele preporuke u obitelji jer format postaje dio dogovora, a ne prepreka.

Održavanje smo riješili kratkom rutinom od 10 minuta tjedno: vraćanje knjiga na mjesto i pražnjenje košare za trenutno čitanje. Jednom mjesečno provjerimo rubove polica i napravimo mini-rotaciju, primjerice sezonske naslove ili ono što želimo uskoro pročitati. Tako sustav ostaje pregledan bez velikih vikend-akcija.

Na kraju smo dodali vizualne i praktične detalje koji olakšavaju korištenje: razdjelnike za žanrove i jednu oznaku za posuđene knjige. Dječji dio smo učinili “samostalnim” tako da dijete može vratiti knjigu bez pomoći, što smanjuje nered. Rezultat je biblioteka koja raste bez stresa i u kojoj se preporuke, žanrovi i formati prirodno nadopunjuju.